Kada govorimo o tradicijskoj glazbi Labinštine imamo u
mislima prvenstveno dvoglasje tijesnih
intervala. Ova seoska, danas glazba uglavnom hrvatskog življa, iako u cijeloj
Istri stilskim karakteristikama dosta ujednačena, svakako ima i neke lokalne
osobine koje se razlikuju od mjesta do mjesta. Po odmah prepoznatljivom
lokalnom koloritu posebno istupa baš Labinština. To je područje koje je najviše
uspjelo umjetnički razviti stil pjevanja “na tanko i debelo” i svirku u
kombinaciji sopela i miha. Svirka na mihu Labinštine se inače, kako po organološkim
osobinama mišnica, tako po staccato tehnici sviranja osjetno
razlikuje od svirke u ostaloj
Istri. Uz to kršanski kraj je bio u prošlosti važno središte gradnje sopela.
Koliko su dvojnice i mih najčešće bile domaći proizvod, tako je gradnja sopela bila povjerena iskusnim majstorima. U selu
Lazarići su skoro jedno stoljeće djelovali otac i sin Fonović. Posebno sin Ivan (zvani Zlatela po boji
kose) još je za života postao legenda zbog kvalitete njegovih glazbala.
Kako su radikalne promjene načina života i intenzivna
depopulacija sela umnogome promijenile
glazbeni pejzaž Istre, posebne zasluge u poticanju zanimanja novog naraštaja
za tradiciju i promicanje glazbe Labinštine pripadaju RKUD-u Rudar (osnovano u Raši 1949 g.)
i KUD-u Ivan Fonović Zlatela (osnovano u Kršanu 1997. g.). Ako su zasluge Rudara održavanje
kontinuiteta sviranja, pjevanja i plesanja, među ostalim i organiziranje
lokalnih smotri nazivom Labinske konti i tonci, važnost kršanskog društva
je u njegovom osuvremenjivanju pristupa tradicijskoj glazbi, istraživanjem današnjeg
folklornog stvaralaštva svog zavičaja te uvođenjem i ostalih, donedavno u
potpunosti zanemarenih, tradicijskih glazbenih stilova.
Dario Marušić