Labin,
grad na istočnoj obali Istre, smjestio se na brežuljku iznad Rapca,
strateški važnome mjestu s kojega se pruža pogled na cijelu Istru.
Sastoji se od starijega naselja, smještenoga na dominantnoj uzvisini
udaljenoj oko 2 km od morske obale, te od novog dijela u podnožju
staroga Labina, nastaloga razvojem rudarstva.
Tragovi
života na ovom mjestu sežu u prapovijest, kada je na mjestu staroga
Labina postojala brončanodobna gradina. U I. tisućljeću pr. Kr. tu
žive Liburni, a dolaskom rimske vlasti Labin (tadašnja Albona)
postaje municipijem s rimskim pravom. Iz toga su doba mnogobrojni
nadgrobni spomenici i zavjetni žrtvenici, od kojih je jedan posvećen
domaćoj božici Sentoni.
Nakon
izmjene niza vladara, u VI. i VII. stoljeću dolazi do prvih upada
Slavena, a s dolaskom franačke vlasti nastupaju mirnija vremena.
Intenzivnije se uvodi feudalni sustav, a Labin postaje jedan od prvih
gradova u Istri koji je pohrvaćen. 1420. godine Labin dolazi pod
vlast Mletačke Republike, a za vrijeme druge austrijske uprave Labin
i okolica naglo se razvijaju. Intenzivira se rudarska proizvodnja,
izgrađuju se manja rudarska naselja u okolici, grade se ceste,
škole, bolnice. No, dolazi i do prvih nezadovoljstava rudara, koja
kulminiraju prvim rudarskim štrajkovima. Talijanska uprava
(1918.-43.) dodatno je osuvremenila Labin i Labinštinu, ali i
provodila politiku odnarođivanja Hrvata. U rudnicima je tada bilo
više od 10000 zaposlenih, gradila su se nova naselja poput Raše i
Podlabina. Unatoč gospodarskom procvatu i činjenici da je Labin bio
najznačajniji hrvatski rudarski grad, broj štrajkova i
nezadovoljnih radnika povećavao se, te godine 1921. izbija pobuna
labinskih rudara protiv fašističkog režima. Osnovana je Labinska
Republika s radničkom samoupravom, no nakon četrdesetak dana
ugušena je vojnom intervencijom. Ta se pobuna smatra prvom uopće
antifašističkom pobunom u svijetu. Izbijanjem II. svjetskog rata
antifašistički pokret jača te se velik dio stanovništva
priključuje partizanskom pokretu.
Danas
se u gradu i ne prepoznaju tragovi iz rudarskog razdoblja, osim u
muzeju kao turistička atrakcija. Još prije konačne propasti
rudarstva i zatvaranja i zadnjeg rudnika u 1990-ima, Labin postaje
sjecište hrvatskih umjetnika poznatijih pod nazivom Labinski
atelieri.
Stari
Labin tipičan je istarski grad akropolskog tipa. Srednjovjekovni
grad je isprva bio opasan zidinama, a nakon gradnje četvrti Dolica
podignuti su novi bedemi i gradska vrata sv. Flora. Grad obiluje
spomeničkom baštinom, poput patricijskih palača renesansnog ili
baroknog tipa. Na najvišoj točki grada ostaci su srednjovjekovne
utvrde s koje se pruža nezaboravan pogled na Rabac i dalje na
Kvarner.